Da li povećanje bogatstva vodi ka većoj sreći?

Uvodna reč

Šta za vas predstavlja sreća?
Kada ste osetili sreću?
Da li je to zapravo cilj kome svi težimo?
Šta sve utiče na sreću?
Kako je dobiti, stvoriti, ovaploditi?
Možemo li je imati svaki dan?

Ovaj naš svet prošao je kroz različite društveno ekonomske formacije poput prvobitne zajednice, robovlasništva, feudalnog društva, preko komunizma, socijalizma, kapitalizma. Koji sistem je doneo najveće blagostanje i sreću ljudima? Da li se vodite parolom da ono što je prošlo nije valjalo, valjda je zato i prošlo? Ili su ipak neki istorijski ekonomski sistemi bili bolji od današnjeg kapitalizma i doprineli više sreće društvu i njegovom razvoju?

Čime merimo sreću? Debljinom novčanika ili duševnim blagostanjem?
Da li je sreća veća kada imate sa kim da je podelite?
Da li ekonomski rast i razvijenost države čini stanovništvo srećnijim?

Psiholozi kažu da misli stvaraju emocije, a emocije osećanja, pa je sreća valjda proizvod naših misli na posletku. To bi značilo da nesrećan čovek treba da poradi na čistoti svojih misli i emocionalnoj inteligenciji.

U Bibliji pravoslavlja pak piše „Carstvo Božije je u Vama“ što bi značilo i da je sreća u nama samima. Samospoznajom i menjanjem sebe i našeg pogleda na svet možemo doživeti mir i harmoniju.

U korenu reči radost jeste rad, to bi značilo da rad oslobađa čoveka. I kako kaže stara poslovica ako ne postanemo bolji, postaćemo gori. Zato čovek treba da teži radu i progresu koji ultimativno stvaraju osećaj zadovoljstva i ispunjenosti.

Na kraju, sreća možda nije konačno odredište, već put koji gradimo kroz misli, dela i odnose sa drugima. Ona je istovremeno i lična i društvena kategorija – ono što nosimo u sebi, ali i ono što gradimo u zajednici. Možda se i ne meri brojevima, već osećajem smisla, pripadnosti i unutrašnje slobode.

U nastavku saznajte da li je sreća zaista merljiva i kako možemo aktivno da utičemo na njeno povećanje – u svom životu i u društvu.

Čime merimo sreću i koja zemlja je prva na svetu uvela merenje sreće?

Izvor: Freepik

U ekonomskoj praksi postoji indikator kojim merimo sreću. Prva država na svetu koja je uvela indeks Bruto Nacionalne Sreće 1972. godine kojim pokazuje koliko je sreća teška je Kraljevina Butan. Već tada su postojala uviđanja da bruto domaći proizvod (eng. GDP), koji predstavlja ukupnu vrednost proizvedenih dobara i usluga u jednoj nacionalnoj ekonomiji (praviti razliku u odnosu na bruto nacionalni proizvod – eng. GNP koji predstavlja ukupnu vrednost proizvedenih dobara i usluga od strane domaćih lica u zemlji i inostranstvu), nije dovoljan pokazatelj koji meri uspešnost jedne zemlje.

Kraljevina Butan prednjači u tome da komponente Bruto Nacionalne Sreće kao što su:

  • psihološka dobrobit
  • iskorišćenost vremena
  • vitalnost zajednice
  • kulturna raznolikost
  • ekološka otpornost
  • životni standard
  • zdravlje
  • obrazovanje i
  • dobro državno upravljanje

predstavljaju bitnije indikatore bogatstva jedne ekonomije od pukog dohotka koji zemlja ostvari. Jer šta je vrednost bogatstva, ako duša ostane prazna i nezadovoljna? Ali, postavlja se pitanje: Da li bi moderne ekonomije trebalo da redefinišu uspeh stavljajući blagostanje ispred materijalnog bogatstva?

Do koje mere je novac i ekonomski rast zemlje značajan i bitan za život?

Istaknuti ekonomisti, poput Richarda Layarda, detaljno su proučavali odnos između dohotka i sreće. Njihova istraživanja pokazuju da, iako povećanje prosečne plate u zemlji doprinosi rastu nivoa sreće, ovaj efekat postaje manje izražen nakon dostizanja određenog praga prihoda.

Drugim rečima, dodatni porast prihoda ne donosi proporcionalno povećanje osećaja zadovoljstva. To znači da, nakon što većina stanovništva prevaziđe ekstremno siromaštvo i zadovolji osnovne egzistencijalne potrebe poput pristupa hrani, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, dalji rast prihoda ima ograničeni uticaj na njihovu ukupnu sreću.

Koji faktori utiču na sreću osim novca, a koji su primarni za osećaj nezadovoljstva?

Dokazano je i da zapadne ekonomije postaju sve bogatije, a ljudi u njima nesrećniji. Sama finansijska sigurnost ne predstavlja jedini faktor koji oblikuje sreću čoveka.

Spomenuti ekonomista identifikuje 7 faktora koji utiču na sreću:

  1. odnosi u porodici
  2. finansijska situacija
  3. posao
  4. prijatelji i šira zajednica
  5. zdravlje
  6. lična sloboda i
  7. poštovanje ličnih vrednosti.

Stopa razvoda, stopa nezaposlenosti i kvalitet državnog upravljanja, u najvećoj meri utiču na nezadovoljstvo populacije.

Ujedinjene nacije uvode Svetski izveštaj o sreći

Ujedinjene Nacije su 2012. godine na inicijativu Kraljevine Butan uvele Svetski Izveštaj o Sreći koji izlazi svakog 20. marta na Svetski dan sreće.

Ovaj izveštaj sadrži rangiranje 147 zemalja sveta na osnovu subjektivne ocene ispitanika sledećih faktora:

  • pozitivne emocije – smeh, uživanje i interesovanja
  • negativne emocije – briga, tuga i bes
  • dobronamernost – doniranje, volontiranje, pomoć strancu i vraćanje nestalog novčanika.

I drugih faktora za koje je utvrđeno da utiču na sreću:

  • BDP po stanovniku
  • socijalna podrška
  • očekivano trajanje zdravog života
  • sloboda donošenja životnih izbora
  • darežljivost
  • percepcija korupcije.

Rangiranje zemalja prema Svetskom izveštaju sreće za 2025.

  • Prema Globalnom izveštaju sreće 2025. od 147 zemalja Finska se nalazi na prvom mestu, dok je Avganistan na poslednjem mestu.
  • Srbija se popela u odnosu na prošlu godinu sa 37. na 31. poziciju što je i njen najveći rang.
  • Francuska (33. mesto), Španija (38. mesto), Italija (40. mesto) i Japan (55. mesto) se nalaze iza Srbije.
  • Nemačka 22. mesto, a Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke države su na 23. i 24. mestu.
  • Slovenija zauzima 19. poziciju, BiH 56. mesto, Crna Gora je na 71, Hrvatska na 72, dok je Severna Makedonija zauzela 86. mesto.

Top 10 najsrećnijih zemalja prema Globalnom izveštaju o sreći za 2025:

Izvor: Svetski izveštaj o sreći
Izvor: Svetski izveštaj o sreći

Ono što je interesantno, nigde na ovoj listi se ne vidi na kom mestu po sreći je Kraljevina Butan. Takođe, poprilično je zanimljivo da samoproklamovana država Kosovo bude na 29. mestu imajući u vidu da se i dalje suočava sa ozbiljnim izazovima, kao što su visoka stopa nezaposlenosti, nedovoljno razvijena infrastruktura, politička nestabilnost, raširena korupcija i ograničen pristup kvalitetnim javnim uslugama poput obrazovanja i zdravstvene zaštite.

Šta čini nordijske zemlje medju prvima na listi?

Iz ličnog iskustva, nakon šest meseci života u Norveškoj – zemlji koja se svrstava među top 10 najsrećnijih na svetu – stekla sam utisak da je visok stepen poverenja u zajednicu rezultat efikasnog državnog upravljanja. Norveška se odlikuje izuzetnom infrastrukturnom izgrađenošću, organizovanim javnim transportom i snažnom državnom podrškom kroz socijalne programe, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i sistem socijalne sigurnosti. Ovi faktori doprinose postizanju visokog nivoa blagostanja i socijalne pravde, čime zemlja često dobija priznanje kao primer savršenog društva.

Sa druge strane, iako Norveška redovno zauzima visoke pozicije u globalnim rang listama sreće, određeni izazovi ostaju neprimećeni u tim indeksima. Socijalna inkluzija i problemi mentalnog zdravlja, uključujući stopu suicida, predstavljaju negativne faktore koji ukazuju na potrebu za dodatnom pažnjom.

Šta bi države trebalo da čine kako bi povećale sreću stanovništva?

Ujedinjeni Arapski Emirati su 2016. godine osnovali Ministarstvo sreće i blagostanja, sa ciljem da unaprede kvalitet života svojih građana. Fokus ovog jedinstvenog ministarstva je na promociji pozitivnog načina razmišljanja, kreiranju politika koje podržavaju dobrobit stanovništva i izgradnji društva zasnovanog na zadovoljstvu, ravnoteži i produktivnosti. Kroz različite inicijative – od programa za mentalno zdravlje do podrške zaposlenima u javnom i privatnom sektoru – UAE šalje jasnu poruku da ekonomski razvoj mora ići ruku pod ruku sa srećom i blagostanjem građana.

Ako imamo u vidu empirijske činjenice da sreća čoveka zavisi od mnoštvo faktora, a ne samo od zarađenog novca i ekonomskog progresa zemlje koji se meri BDP-om, države bi trebalo da stvore takav ambijent gde je pojedinac u centru pažnje – gde se njegovo emocionalno, socijalno i duhovno blagostanje podjednako vrednuje kao i ekonomski razvoj, te gde se podržavaju politike koje promovišu kvalitet života i životne sredine, mentalno zdravlje, obrazovanje i međusobna povezanost unutar zajednice. Integracijom ovih elemenata u strategije razvoja, društvo može postići održiviji i sveobuhvatniji napredak u pogledu opšteg zadovoljstva i kvaliteta života.

Države bi trebalo da uvedu obaveznu praksu kao Kraljevina Butan i Ujedinjeni Arapski Emirati i svrstaju indikator sreće stanovništva kao jedan od elementarnih pokazatelja uspešnosti zemlje i prosperiteta nacije. Na ovaj način možda kapitalistički sistem bude zamenjen nekim novim u kom debljina novčanika ne postane odraz moći, uspeha i snage jednog pojedinca.

Prenošenje sadržaja dozvoljeno je isključivo uz jasno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu.